Grčki povjesničar Olimpiodor iz Tebe pržio je arsenov sulfid i dobio arsenik tijekom 5. stoljeća. Vjeruje se da je Albert Veliki prvi izolirao element arsen iz spoja 1250., zagrijavanjem sapuna s arsenovim trisulfidom. 1649., Johann Schröder objavio je dva načina pripreme arsena.

Grčki povjesničar Olimpiodor iz Tebe pržio je arsenov sulfid i dobio arsenik tijekom 5. stoljeća. Vjeruje se da je Albert Veliki prvi izolirao element arsen iz spoja 1250., zagrijavanjem sapuna s arsenovim trisulfidom. 1649., Johann Schröder objavio je dva načina pripreme arsena.

Selenij je prvi opazio oko alkemičar Arnaldo iz Villanove oko 1300. godine. Selenij je 1817. otkrio Johan Gottlieb Gahn i zamijetio sličnost novog elementa otprije poznatom teluriju. 1873. Willoughby Smith ustanovio je da električna otpornost selenija ovisi o okolnjem svjetlu.

Selenij je prvi opazio oko alkemičar Arnaldo iz Villanove oko 1300. godine. Selenij je 1817. otkrio Johan Gottlieb Gahn i zamijetio sličnost novog elementa otprije poznatom teluriju. 1873. Willoughby Smith ustanovio je da električna otpornost selenija ovisi o okolnjem svjetlu.

Carl Jacob Löwig je otkrio brom 1825., dok je još bio student kemije na Sveučilištu u Heidelbergu u Njemačkoj. Antoine Balard destilirao je brom iz otopine pepela algi zasićene klorom 1824. Svoje rezultate objavio je 1826., pružajući dokaze da je tvar koju je otkrio novi element.

Carl Jacob Löwig je otkrio brom 1825., dok je još bio student kemije na Sveučilištu u Heidelbergu u Njemačkoj. Antoine Balard destilirao je brom iz otopine pepela algi zasićene klorom 1824. Svoje rezultate objavio je 1826., pružajući dokaze da je tvar koju je otkrio novi element.

Škotski kemičar sir William Ramsay i njegov pomoćnik, engleski kemičar Morris Travers otkrili su kripton 1898. u Londonu. Pronašli su kripton u ostatku preostalom nakon isparavanja gotovo svih sastojaka tekućeg zraka. William Ramsay je dobio Nobelovu nagradu za kemiju 1904. za otkriće niza plemenitih plinova, uključujući kripton.

Škotski kemičar sir William Ramsay i njegov pomoćnik, engleski kemičar Morris Travers otkrili su kripton 1898. u Londonu. Pronašli su kripton u ostatku preostalom nakon isparavanja gotovo svih sastojaka tekućeg zraka. William Ramsay je dobio Nobelovu nagradu za kemiju 1904. za otkriće niza plemenitih plinova, uključujući kripton.

Njemački kemičari Robert Bunsen i Gustav Kirchhoff su otkrili rubidij 1861. tada novom metodom spektroskopije. Izdvajanje metala pokušao je Bunsen, ali nikad nije dobio uzorke s više od 18 % rubidija. Izdvajanje metala postigao je George de Hevesy hidrolizom rastaljenog rubidijevog hidroksida.

Njemački kemičari Robert Bunsen i Gustav Kirchhoff su otkrili rubidij 1861. tada novom metodom spektroskopije. Izdvajanje metala pokušao je Bunsen, ali nikad nije dobio uzorke s više od 18 % rubidija. Izdvajanje metala postigao je George de Hevesy hidrolizom rastaljenog rubidijevog hidroksida.

Stroncij je prepoznat kao novi element 1790. kad su Adair Crawford i njegov kolega William Cruickshank analizirali uzorak minerala iz rudnika olova blizu mjesta Strontian u Škotskoj. Element je naposljetku izolirao sir Humphry Davy 1808. To je postigao elektrolizom smjese koja je sadržavala stroncijev klorid i živin oksid.

Stroncij je prepoznat kao novi element 1790. kad su Adair Crawford i njegov kolega William Cruickshank analizirali uzorak minerala iz rudnika olova blizu mjesta Strontian u Škotskoj. Element je naposljetku izolirao sir Humphry Davy 1808. To je postigao elektrolizom smjese koja je sadržavala stroncijev klorid i živin oksid.

Godine 1787. Carl Axel Arrhenius pronašao je novi mineral blizu Ytterbyja u Švedskoj i imenovao ga "iterbit", po tom selu. Johan Gadolin je otkrio itrijev oksid u Arrheniusovom uzorku 1789., i Anders Gustaf Ekeberg nazvao je novi oksid "yttria". Elementarni itrij prvi je izolirao Friedrich Wöhler 1828.

Godine 1787. Carl Axel Arrhenius pronašao je novi mineral blizu Ytterbyja u Švedskoj i imenovao ga "iterbit", po tom selu. Johan Gadolin je otkrio itrijev oksid u Arrheniusovom uzorku 1789., i Anders Gustaf Ekeberg nazvao je novi oksid "yttria". Elementarni itrij prvi je izolirao Friedrich Wöhler 1828.

Cirkonij je kao element prvi prepoznao Martin Heinrich Klaproth 1789. godine u Berlinu, u uzorku cirkona iz Šri Lanke. Metal cirkonij prvi je dobio u nečistom obliku Jöns Jakob Berzelius godine 1824. zagrijavanjem smjese kalija i kalijeva cirkonij-fluorida u željeznoj cijevi. Nizozemski znanstvenici Anton Eduard van Arkel i Jan Hendrik de Boer otkrili su metodu proizvodnje cirkonija visoke čistoće 1925.

Cirkonij je kao element prvi prepoznao Martin Heinrich Klaproth 1789. godine u Berlinu, u uzorku cirkona iz Šri Lanke. Metal cirkonij prvi je dobio u nečistom obliku Jöns Jakob Berzelius godine 1824. zagrijavanjem smjese kalija i kalijeva cirkonij-fluorida u željeznoj cijevi. Nizozemski znanstvenici Anton Eduard van Arkel i Jan Hendrik de Boer otkrili su metodu proizvodnje cirkonija visoke čistoće 1925.

Niobij je otkrio engleski kemičar Charles Hatchett 1801. i imenovao novi element kolumbij. Godine 1846. njemački kemičar Henrich Rose samostalno je otkrio taj element i nazvao ga niobij. Metal je prvi izolirao švedski znanstvenik Christian Wilhelm Blomstrand 1864. godine tako što je reducirao njegov klorid zagrijavajući ga u atmosferi vodika.

Niobij je otkrio engleski kemičar Charles Hatchett 1801. i imenovao novi element kolumbij. Godine 1846. njemački kemičar Henrich Rose samostalno je otkrio taj element i nazvao ga niobij. Metal je prvi izolirao švedski znanstvenik Christian Wilhelm Blomstrand 1864. godine tako što je reducirao njegov klorid zagrijavajući ga u atmosferi vodika.

Molibdenit se često brkalo s grafitom i smatralo se da sadržava olovo. Godine 1778. švedski znanstvenik Carl Wilhelm Scheele dokazao je da molibdenit nije grafit niti sadržava olovo. 1781. Scheeleov prijatelj i zemljak Peter J. Hjelm izolirao je metal molibden koristeći ugljik i laneno ulje.

Molibdenit se često brkalo s grafitom i smatralo se da sadržava olovo. Godine 1778. švedski znanstvenik Carl Wilhelm Scheele dokazao je da molibdenit nije grafit niti sadržava olovo. 1781. Scheeleov prijatelj i zemljak Peter J. Hjelm izolirao je metal molibden koristeći ugljik i laneno ulje.

Postojanje elementa 43 predviđeno je na osnovi periodnog sustava i o njegovom otkriću pogrešno je izviješteno 1925., kada ga se imenovalo mazurij. Element su zapravo otkrili Carlo Perrier i Emilio Segrè 1937. Pronađen je i u uzorku molibdena koji je poslao Ernest Lawrence, a koji je bio bombardiran deuteronima u ciklotronu u Berkeleyju.

Postojanje elementa 43 predviđeno je na osnovi periodnog sustava i o njegovom otkriću pogrešno je izviješteno 1925., kada ga se imenovalo mazurij. Element su zapravo otkrili Carlo Perrier i Emilio Segrè 1937. Pronađen je i u uzorku molibdena koji je poslao Ernest Lawrence, a koji je bio bombardiran deuteronima u ciklotronu u Berkeleyju.

Jędrzej Śniadecki izolirao je ovaj element 1807., ali njegov rad nije potvrđen. Jöns Berzelius i Gottfried Osann zamalo su otkrili rutenij 1827. Godine 1844. Karl Ernst Claus potvrdio je prisutnost novog elementa i izolirao rutenij iz ostataka platine iz proizvodnje rubalja dok je radio na Kazanskom sveučilištu.

Jędrzej Śniadecki izolirao je ovaj element 1807., ali njegov rad nije potvrđen. Jöns Berzelius i Gottfried Osann zamalo su otkrili rutenij 1827. Godine 1844. Karl Ernst Claus potvrdio je prisutnost novog elementa i izolirao rutenij iz ostataka platine iz proizvodnje rubalja dok je radio na Kazanskom sveučilištu.

Rodij je 1803. otkrio William Hyde Wollaston u Londonu. Koristio je sirovu rudu platine koja je vjerojatno došla iz Južne Amerike. Uvođenje trosmjernog katalitičkog pretvarača kompanije Volvo 1976. godine povećalo je potražnju za rodijem.

Rodij je 1803. otkrio William Hyde Wollaston u Londonu. Koristio je sirovu rudu platine koja je vjerojatno došla iz Južne Amerike. Uvođenje trosmjernog katalitičkog pretvarača kompanije Volvo 1976. godine povećalo je potražnju za rodijem.

Paladij je 1803. u Londonu otkrio engleski kemičar William Hyde Wollaston. Ispitivao je taloge preostale iz platine nakon otapanja u zlatotopki, smjesi koncentrirane klorovodične i dušične kiseline. Nakon toga izolirao je paladij nizom kemijskih reakcija.

Paladij je 1803. u Londonu otkrio engleski kemičar William Hyde Wollaston. Ispitivao je taloge preostale iz platine nakon otapanja u zlatotopki, smjesi koncentrirane klorovodične i dušične kiseline. Nakon toga izolirao je paladij nizom kemijskih reakcija.

Srebro se koristi tisućama godina za ornamente i posuđe, za trgovinu, i kao osnova za mnoge monetarne sustave. Njegova vrijednost kao plemenitog metala dugo se smatrala manjom samo od zlata. Odlagališta troske u Maloj Aziji i na otocima u Egejskom moru upućuju na to da je čovjek naučio razdvojiti srebro od olova još 3000 godina pr. Kr.

Srebro se koristi tisućama godina za ornamente i posuđe, za trgovinu, i kao osnova za mnoge monetarne sustave. Njegova vrijednost kao plemenitog metala dugo se smatrala manjom samo od zlata. Odlagališta troske u Maloj Aziji i na otocima u Egejskom moru upućuju na to da je čovjek naučio razdvojiti srebro od olova još 3000 godina pr. Kr.

Kadmij je otkrio njemački kemičar Friedrich Stromeyer 1817. godine kao nečistoću u cinkovom karbonatu. Stromeyer je primijetio da neki nečisti uzorci kalamina (cinkovog karbonata) mijenjaju boju pri zagrijavanju, ali čisti kalamin ne. Kadmij je samostalno otkrio njemački kemičar Karl Hermann 1818.

Kadmij je otkrio njemački kemičar Friedrich Stromeyer 1817. godine kao nečistoću u cinkovom karbonatu. Stromeyer je primijetio da neki nečisti uzorci kalamina (cinkovog karbonata) mijenjaju boju pri zagrijavanju, ali čisti kalamin ne. Kadmij je samostalno otkrio njemački kemičar Karl Hermann 1818.

Ferdinand Reich i Hieronymous Theodor Richter prvi su identificirali indij u sfaleritu po sjajnoj indigo-plavoj liniji u njegovom emisijskom spektru. Kako element koji emitira sjajno plavo svjetlo nije bio poznat, zaključili su da je novi element prisutan u tim mineralima. Richter je metal izolirao 1864.

Ferdinand Reich i Hieronymous Theodor Richter prvi su identificirali indij u sfaleritu po sjajnoj indigo-plavoj liniji u njegovom emisijskom spektru. Kako element koji emitira sjajno plavo svjetlo nije bio poznat, zaključili su da je novi element prisutan u tim mineralima. Richter je metal izolirao 1864.