Imenovan po Dmitriju Mendeljejevu, koji je stvorio periodni sustav
Numit după Dmitri Mendeleev, care a creat Tabelul Periodic
Imenovan po Alfredu Nobelu, švedskom kemičaru, otkrivaču dinamita i osnivaču Nobelove nagrade
Numit după Alfred Nobel, chimist suedez care a descoperit dinamita şi fondator al Premiului Nobel
Imenovan po Ernetsu O. Lawrencu, izumitelju ciklotrona
Numit după Ernest O. Lawrence, inventator al ciclotronului
Imenovan po Ernestu Rutherfordu, fizičaru i kemičaru s Novog Zelanda
Numit dupa Ernest Rutherford, fizician si chimist din Noua Zeelanda
Imenovan po ruskom gradu Dubni
Numit după oraşul rusesc Dubna
Imenovan po Glennu Seaborgu, američkom nuklearnom kemičaru i dobitniku Nobelove nagrade
Numit dupa Glenn Seaborg, chimist nuclear american si castigator al premiului Nobel
Imenovan po Nielsu Bohru, danskom fizičaru
Numit după Niels Bohr, fizician danez
Od latinske riječi "Hassias", što označava Hess, pokrajnu u Njemačkoj
Din cuvântul latin "Hassias" însemnând Hess, stat german
Imenovan po Lise Meitner, austrijskoj fizičarki
Numit după Lise Meitner, fizicianul austriac
Imenovan po Njemačkom gradu Darmstadtu
Numit după oraşul german Darmstadt
Imenovan po Wilhelmu Conradu Röntgenu, njemačkom fizičaru
Numit după Wilhelm Conrad Röntgen, fizicianul german
Imenovan po astronomu Nikoli Koperniku
Numit după astronomul Nicolaus Copernicus
Ime dolazi iz japanskog naziva za Japan
Numele provine din denumirea obişnuită pe care japonezii o dau Japoniei
Imenovan po osnivaču Flerovog Laboratorija za nuklearne reakcije, sovijetskom fizičaru Georgiju Nikolajeviču Flerovu
Numit după fondatorul Laboratorului Flerov de Reacţii Nucleare, fizicianul sovietic Georgy Flyorov
Imenovan po Moskovskoj oblasti, mjestu gdje se Dubna nalazi
Numit după oblastul Moscova unde este localizată Dubna
Imenovan po Nacionalnom laboratoriju Lawrence Livermore, koji se nalazi u gradu Livermoru u Kaliforniji
Numit după Lawrence Livermore National Laboratory, oraşul Livermore, California
Imenovan po američkoj saveznoj državi Tennessee
Numit după regiunea Tennessee
Imenovan po ruskom nuklearnom fizičaru Juriju Oganesianu
Numit după fizicianul nuclear rus Yuri Oganessian
Henry Cavendish prvi je raspoznao vodik od drugih plinova 1776. kada ga je pripravio reakcijom klorovodične kiseline i cinka. Engleski znanstvenik Robert Boyle je 1670. promatrao njegovu proizodnju u reakcijama jakih kiselina i metala. Francuski znanstvenik Antoine Lavoisier ga je 1783. imenovao "hydrogène"; po uzoru na taj naziv krajem 19. stoljeća Bogoslav Šulek nazvao ga je vodikom.
Henry Cavendish a fost primul care a făcut distincţia între hidrogen şi celelalte gaze în 1766 când l-a produs în urma reacţiei dintre acidul hidrocloric şi zinc. In 1670, omul de ştiinţă englez, Robert Boyle a observat producerea lui prin reacţia acizilor tari cu metalele. În 1783 omul de ştiinţă francez Antoine Lavoisier a numit acest element hidrogen.
Francuski astronom Jules Janssen je pridobio prve dokaze za postojanje helija tokom pomrčine Sunca 1868. Norman Lockyer i Edward Frankland su predložili ime helij za ovaj novi element. 1895. Sir William Ramsay je otkrio helij u mineralu uranija zvanom kleveit. Samostalno su ga otkrili u kleveitu Per Teodor Cleve i Abraham Langlet.
Astronomul francez Jules Janssen a obţinut prima evidenţă a heliului în timpul eclipsei solare din1868. Norman Lockyer şi Edward Frankland au sugerat numele de heliu pentru noul element. În 1895, Sir William Ramsay a descoperit heliul în cleveit mineralul uraniului. El a fost descoperit în mod independent în cleveite de către Per Teodor Cleve şi Abraham Langlet.
Litij je otkrio Johann Arfvedson 1817. kada je analizirao minerale s otoka Uto u Švedskoj. Čisti metal su izolirali švedski kemičar William Thomas Brande i engleski kemičar Sir Humphry Davy sljedeće godine radeći samostalno. 1855. veće količine litija su Robert Bunsen i Augustus Matthiessen proizveli elektrolizom litijevog klorida.
Litiumul a fost descoperit de către Johann Arfvedson în 1817 în timp ce acesta analiza minerale de pe insula Uto din Suedia. Metalul pur a fost izolat anul următor atât de către chimistul suedez William Thomas Brande, cât și de chimistul Sir Humphry Davy, care au lucrat independent. În 1855, cantități mai mari de litiu au fost produse prin electroliza clorurii de litiu de către Robert Bunsen și Augustus Matthiessen.
Louis-Nicolas Vauquelin je otkrio berilij u njegovim oksidima u berilu i smaragdima 1798. Friedrich Wöhler i Antoine Bussy su samostalno izolirali berilij 1828. kemijskom reakcijom metalnog kalija i berilijevog klorida. Prvi komercijalno uspješsan proces dobivanja berilija su Alfred Stock i Hans Goldschmidt razvili 1932.
Louis-Nicolas Vauquelin a descoperit beriliul sub formă de oxid atât în beril cât și în smaralde în 1798. Friedrich Wöhler și Antoine Bussy au izolat independent beriliul în 1828 prin reacția chimică a potasiului metalic cu clorura de beriliu. Primul proces comercial de succes pentru producerea beriliului a fost dezvoltat în 1932 de Alfred Stock și Hans Goldschmidt.
Spojevi bora poznati su već tisućama godina, ali element su otkrili Sir Humphry Davy, Gay-Lussac i Thendard tek 1808. Bor nije bio prepoznat kao element dok ga 1808. Sir Humphry Davy, Joseph Louis Gay-Lussac i Louis Jacques Thénard nisu izolirali. Jöns Jakob Berzelius je identificarao bor kao element 1824.
Compușii cu bor sunt cunoscuți de mii de ani, dar elementul nu a fost descoperit decât în 1808 de către Sir Humphry Davy, de către Gay-Lussac și de către Thenard. Borul nu a fost recunoscut ca element până când a fost izolat în 1808 de Sir Humphry Davy, Joseph Louis Gay-Lussac și Louis Jacques Thénard. Jöns Jakob Berzelius a identificat borul ca element în 1824.
Ugljik je otkriven još u prapovijesti i poznat je bio u oblicima čađe i ugljena čak i najranijim ljudskim civilizacijama. 1772. Antoine Lavoisier je otkrio da su dijamanti još jedan oblik ugljika kada je spalio uzorke ugljena i dijamanta i ustanovio da niti jedan nije proizveo vodu. 1779. Carl Wilhelm Scheele je pokazao da izgaranjem grafita nastaje ugljikov dioksid te stoga da grafit mora biti još jedan obljik ugljika.
Carbonul a fost descoperit în preistorie și era cunoscut sub formele de funingine și cărbune de la primele civilizații umane. În 1772, Antoine Lavoisier a arătat că diamantele sunt o formă de carbon; când a ars mostre de cărbune și diamant a constatat că niciunul nu produce apă. În 1779, Carl Wilhelm Scheele a arătat că grafitul a ars pentru a forma dioxid de carbon și deci trebuie să fie o altă formă de carbon.
Smatra se da je dušik otkrio škotski fizičar Daniel Rutherford 1772., koji ga je prozvao škodljiv ili fiksirani zrak. U isto su ga vrijeme proučavali i Carl Wilhelm Scheele, Henry Cavendish i Joseph Priestley. 1790. ga je francuski kemičar Jean-Antoine-Claude Chaptal nazvao "azotum", a krajem 19. stoljeća Bogoslav Šulek imenovao ga je dušikom.
Se consideră că azotul a fost descoperit de medicul scoțian Daniel Rutherford în 1772, care l-a numit aer nociv sau aer fix. De asemenea, a fost studiat cam în același timp de Carl Wilhelm Scheele, Henry Cavendish și Joseph Priestley. În 1790, chimistul francez Jean-Antoine-Claude Chaptal a numit elementul azot.
Carl Wilhelm Scheele je 1771. dobio kisik zagrijavanjem živinih oksida i nitrata, ali je svoje pronalaske objavio tek 1777. Joseph Priestley je 1774. isto tako napravio ovaj novi tip zraka. Ime "oxygenium" je 1777. skovao Antoine Lavoisier, čiji su eksperimenti s kisikom pomogli diskreditirati tada popularnu flogistonsku teoriju gorenja i korozije. Po uzoru na taj naziv krajem 19. st. Bogoslav Šulek smislio je hrvatski naziv kisik.
Carl Wilhelm Scheele a obținut oxigen prin încălzirea oxidului mercuric și a nitraților în 1771, dar nu și-a publicat concluziile până în 1777. Joseph Priestley a pregătit și acest nou aer până în 1774. Numele de oxigen a fost inventat în 1777 de Antoine Lavoisier, ale cărui experimente cu oxigenul au contribuit la discreditarea teoriei atunci populară a flogistonului asupra combustiei și coroziunii.
1529. Georigius Agricola je opisao korištenje fluorita kao fluks. 1670. Heinrich Schwandhard je uočio da je staklo izloženo fluoritu tretiranom sa kiselinom gravirano. 1810. francuski znanstvenik André-Marie Ampère je predložio da je fluorovodična kiselina spoj vodika s novim elementom. Element je konačno izolirao Henri Moissan 1886.
În 1529, Georigius Agricola a descris utilizarea fluorsparului ca un flux. În 1670, Heinrich Schwandhard a descoperit că sticla a fost gravată atunci când a fost expusă la fluorspar tratată cu acid. În 1810, omul de știință francez Andre-Marie Ampere a propus că acidul fluoric este un compus de hidrogen cu un element nou. Elementul a fost în cele din urmă izolat în 1886 de Henri Moissan.
Neon su otkrili britanski kemičari Sir William Ramsay i Morris W. Travers u Londonu 1898. godine. Otkriven je kad je Ramsay ohladio uzorak zraka dok nije postao tekućina, zatim ugrijao tekućinu i skupljao plinove kako su isparavali. Nakon 1902., kompanija Georgesa Claudea, Air liquide, je proizvodila industrijske količine neona kao nusprodukt njegovog posla likvefakcije zraka.
Neonul a fost descoperit în 1898 de chimiștii britanici Sir William Ramsay și Morris W. Travers la Londra. A fost descoperit când Ramsay a răcit o mostră de aer până când a devenit lichid, apoi a încălzit lichidul și a captat gazele pe măsură ce se fierbeau. După 1902, compania lui Georges Claude, Air Liquide, producea cantități industriale de neon ca produs secundar al afacerii sale de lichefiere a aerului.
Kemijsku kraticu za natrij prvi je objavio Jöns Jakob Berzelius u svojem sustavu atomskih simbola. On je skraćenica novolatinskog imena tog elementa "natrium", što se odnosi na egipatski "natron", prirodnu mineralnu sol većinski sastavljenu od hidrata natrijevog karbonata. 1807., Sir Humphry Davy je po prvi put izolirao natrij elektrolizom suhog natrijevog hidroksida, koji je bio vrlo blago navlažen.
Abrevierea chimică pentru sodiu a fost publicată pentru prima dată de Jöns Jakob Berzelius în sistemul său de simboluri atomice. Este o contracție a noului nume latin al elementului „natrium”, care se referă la egipteanul „natron”, o sare minerală naturală realizată în principal din carbonat de sodiu hidratat. În 1807, Sir Humphry Davy a izolat sodiul pentru prima dată prin electroliza hidroxidului de sodiu uscat, care fusese foarte ușor umezit.
Škotski kemičar Joseph Black je prepoznao magnezij kao element 1755. Magnezij je po prvi put izolirao Sir Humphry Davy 1808. u Londonu. Koristio je elektrolizu na mješavini magnezija i živinog oksida. Antoine Bussy ga je pripremio u njegovom koherentnom obliku 1831.
Chimistul scoțian Joseph Black a recunoscut magneziul ca element în 1755. Magneziul a fost izolat pentru prima dată de Sir Humphry Davy în 1808, la Londra. El a folosit electroliza pe un amestec de oxid de magneziu și oxid mercuric. Antoine Bussy a pregătit-o într-o formă coerentă în 1831.
1761., Guyton de Morveau predložio je ime "alumine" za bazu stipsa, a 1787., Antoine Lavoisier mislio je da je to oksid još neotkrivenog metala. Sir Humphry Davy je identificirao postojanje metalne baze stipse 1808. Hans Christian Ørsted je prvi izolirao metalni aluminij u nečistom obliku 1825. Općenito se izolacija aluminija pripisuje Friedrichu Wöhleru 1827.
Antoine Lavoisier a prezis, în 1787, că alumina este un oxid al unui element nedescoperit, iar, în 1808, Humphry Davy a încercat să-l producă. Deși acesta nu a reușit să izoleze elementul, a dat sugestia ca numele eventualului element să fie aluminiu. Hans Christian Ørsted a fost primul care a reușit să izoleze aluminiu metalic în anul 1825.
1800., Sir Humphry Davy je vjerovao da je silika spoj, a ne element; ali 1811., Gay Lussac i Louis Jacques Thénard su vjerojatno pripremili nečisti amorfni silicij zagrijavanjem kalija sa silicijevim tetrafluoridom. 1824. Jöns Jakob Berzelius je pripremio amorfni silicij okvirno istom metodom. Henri Deville je 1854. prvi pripremio kristalni silicij, drugi alotropni oblik silicija.
În 1800, Sir Humphry Davy credea că silica este un compus și nu un element; dar în 1811, Gay Lussac și Louis Jacques Thénard au preparat probabil siliciu amorf impur prin încălzirea potasiului cu tetrafluorură de siliciu. În 1824 Jöns Jakob Berzelius a preparat siliciu amorf prin aceeași metodă generală. Henri Deville a preparat în 1854 prima dată siliciu cristalin, a doua formă alotropică a elementului.
Henning Brand je 1669. otkrio fosfor u Hamburgu u Njemačkoj, tako što ga je pripremio iz urina. 1769., Johan Gottlieb Gahb i Carl Wilhelm Scheele pokazali su da se kalcijev fosfat nalazi u kostima, i dobili elementarni fosfor iz pepela kostiju. Antoine Lavoisier je prepoznao fosfor kao element 1777.
Hennig Brand a descoperit fosforul în 1669, la Hamburg, Germania, preparându-l din urină. În 1769, Johan Gottlieb Gahn și Carl Wilhelm Scheele au arătat că fosfatul de calciu se găsește în oase și au obținut fosfor elementar din cenușa osoasă. Antoine Lavoisier a recunoscut fosforul ca element în 1777.
Do 3. stoljeća, Kinezi su otkrili da se sumpor može izvući iz pirita. Indijski alkemičari opsežno su pisali o koristima sumpora u alkemijskim operacijama sa živom, od 8. stoljeća pa nadalje. 1777., Antoine Lavoisier je pomogao uvjeriti znanstvenu zajednicu da je sumpor element, a ne spoj.
Până în secolul al III-lea, chinezii au descoperit că sulful poate fi extras din pirită. Alchimiștii indieni au scris pe larg despre utilizarea sulfului în operațiile alchimice cu mercur, începând cu secolul al VIII-lea d.Hr. În 1777, Antoine Lavoisier a ajutat la convingerea comunității științifice că sulful este un element, nu un compus.
Oko 1630., belgijski kemičar i liječnik Jan Baptist van Helmont raspoznao je klor kao plin. Elementarni klor je po prvi put pripremio i proučavao švedski kemičar Carl Wilhelm Scheele 1774. Do 1810., znanstveni konsenzus je bio da je klor spoj koji sadrži kisik. 1811., Sir Humphry Davy je zaključio da je klor novi element.
În jurul anului 1630, clorul a fost recunoscut ca gaz de către chimistul și medicul belgian Jan Baptist van Helmont. Clorul elementar a fost preparat și studiat pentru prima dată în 1774 de chimistul suedez Carl Wilhelm Scheele. Până în 1810, consensul științific a fost că clorul era de fapt un compus care conținea oxigen. În 1811, Sir Humphry Davy a concluzionat că noul gaz este de fapt un element nou.
Henry Cavendish je 1785. pretpostavio da je argon prisutan u zraku. Tek su ga 1894. izolirali Lord Rayleigh i Sir William Ramsay u Škotskoj. Argon je postao prvi otkriveni plemeniti plin. 1957., IUPAC se složio da se simbol treba promijeniti iz A u Ar.
Argonul a fost suspectat ca ar fi prezent în aer de către Henry Cavendish în 1785. Nu a fost izolat până în 1894 de Lord Rayleigh și Sir William Ramsay în Scoția. Argonul a devenit primul membru al gazelor nobile care a fost descoperit. În 1957, IUPAC a fost de acord ca simbolul să se schimbe de la A la Ar.
Kalijev simbol K dolazi iz njemačkog i skandinavskog naziva 'kalium'. Kalij je prvi izolirao Sir Humphry Davy 1807. iz kaustične potaše elektrolizom rastaljene soli pomoću novootkrivenog Voltinog elektostatičkog stupa. Kalij je prvi metal koji je izoliran elektrolizom.
Simbolul K al potasiului provine de la „kalium”, denumirea elementului din Germania și Scandinavia. Metalul de potasiu a fost izolat pentru prima dată în 1807 de Sir Humphry Davy, care l-a derivat din potasiu caustic prin utilizarea electrolizei sării topite cu noua grămadă voltaică descoperită. Potasiul a fost primul metal care a fost izolat prin electroliză.
Kalcij je poznat još od prvog stoljeća kada su Rimljani pripremali vapno kao kalcijev oksid. Kalcij je prvi izolirao Sir Humphry Davy 1808. kada je elektrolizom rastavio mješavinu vapna i živinog oksida. Davy je pokušavao izolirati kalcij; kada je čuo da su Jöns Jakob Berzelius i Pontin pripremili amalgam kalcija uz pomoć elektrolize vapna u živi, i sam je pokušao taj pokus.
Calciul era cunoscut încă din primul secol, când romanii antici pregăteau varul ca oxid de calciu. Calciul a fost izolat pentru prima dată de Sir Humphry Davy în 1808, când acesta a electrolizat un amestec de var și oxid mercuric. Davy încerca să izoleze calciul; când a auzit că Jöns Jakob Berzelius și Pontin au preparat amalgam de calciu prin electrolizarea varului în mercur, a încercat și el.
1879., Lars Fredrik Nilson i njegov tim su detektirali skandij u mineralima euksenitu i gadolinitu. Nilson je pripremio 2 grama skandijevog oksida visoke čistoće. Per Teodor Cleve je pokazao da skandij ima svojstva slična onima koja je Mendeljejev predvidio za eka-bor. Metalni skandij su prvi pripremili Fischer i njegovi suradnici 1937.
În 1879, Lars Fredrik Nilson și echipa sa au detectat scandiu în mineralele euxenită și gadolinită. Nilson a preparat 2 grame de oxid de scandiu de înaltă puritate. Per Teodor Cleve a arătat că scandiul avea proprietăți similare cu cele prezise de Mendeleev pentru eka-bor. Scandiul metalic a fost preparat pentru prima dată în 1937 de Fischer și colegii săi.
William Gregor je otkrio oksid titanija u ilmenitu 1791. Martin Heinrich Klaproth je nezavisno otkrio titanij u rutilu 1795. i imenovao ga. Čisti metalni titanij je dobio Matthew A. Hunter tek 1910. 1936., Krollov proces je omogućio komercijalnu proizvodnju titanija.
William Gregor a găsit oxidul de titan în ilmenit în 1791. Martin Heinrich Klaproth a descoperit independent elementul din rutil în 1795 și l-a denumit. Forma metalică pură a fost obținută abia în 1910 de către Matthew A. Hunter. În 1936, Procesul Kroll a făcut posibilă producția comercială de titan.
Vanadij je otkrio Andrés Manuel del Río 1801. 1805., francuski kemičar Hippolyte Victor Collet-Descotils je pogrešno izjavio da je del Ríov novi element samo nečisti uzorak kroma. 1831., švedski kemičar Nils Gabriel Sefström je ponovno otkrio vanadij u novom oksidu koji je pronašao dok je radio sa željeznim rudama. Kasnije te godine, Friedrich Wöhler je potvrdio del Ríovov raniji rad.
Vanadiul a fost descoperit inițial de Andrés Manuel del Río în 1801. În 1805, chimistul francez Hippolyte Victor Collet-Descotils a declarat în mod greșit că noul element al lui del Río era doar o probă impură de crom. În 1831, chimistul suedez Nils Gabriel Sefström a redescoperit elementul dintr-un nou oxid pe care l-a găsit în timp ce lucra cu minereuri de fier. Mai târziu în același an, Friedrich Wöhler a confirmat lucrările anterioare ale lui Del Río.
1797., Louis Nicolas Vauquelin je dobio uzorke rude krokoita. 1798., Vauquelin je otkrio da može izolirati metalni krom zagrijavanjem njegovog oksida u peći na ugljen, što ga čini otkrivačem tog elementa. Vauquelin je uspio i detektirati tragove kroma u dragom kamenju, kao što su rubini i smaragdi.
No translations found
Do sredine 18. stoljeća, švedski kemičar Wilhelm Scheele iskoristio je piroluzit za proizvodnju klora. Scheele i drugi bili su svjesni da piroluzit sadrži novi element, ali ga nisu mogli izolirati. Johan Gottlieb Gahn prvi je izolirao nečisti uzorak metala mangana 1774., reduciranjem njegova oksida pomoću ugljika.
No translations found
Prvo željezo koje su koristili ljudi vjerojatno je došlo s meteoritima. Najstariji poznati željezni objekti koje su koristili ljudi su kuglice meteorskog željeza napravljene u Egiptu oko 4000 godina pr. Kr. Otkriće taljenja oko 3000 godina pr. Kr. dovelo je do početka željeznog doba oko 1200 godine pr. Kr., te značajne uporabe željeza za alate i oružja.
No translations found
Spojevi kobalta stoljećima su korišteni kako bi se staklu, glazuri i keramici dala bogata plava boja. Element je prvi izolirao švedski kemičar George Brandt godine 1735. Pokazao je da je prisutnost elementa kobalta ono što uzrokuje plavu boju u staklu, a ne bizmut, kao što se prije mislilo.
No translations found
Pronađeni su predmeti načinjeni od metalnih meteorita čak 5000 godina prije Krista. Godine 1751. barun Axel Fredrik Cronstedt pokušavao je izdvojiti bakar iz kupronikla i umjesto toga proizveo bijeli metal nikal. Početkom 20. stoljeća Ludwig Mond je patentirao proces koji koristi niklov karbonil za pročišćivanje nikla.
No translations found
Bakar se u prirodi nalazi samorodan i bio je poznat nekima od najstarijih zabilježenih civilizacija. Prema najranijim procjenama otkriven je oko 9000 godina prije Krista na Bliskom Istoku. Bio je jedan od najvažnijih materijala ljudima u bakrenom i brončanom dobu.
No translations found
Metal cink proizveden je u Indiji u 13. stoljeću redukcijom kalamina organskim tvarima poput vune. Metal je u Europi ponovno otkrio Andreas Sigismund Marggraf 1746. Zagrijao je smjesu rude kalamina i ugljika u zatvorenoj posudi bez bakra kako bi proizveo metal.
Zincul a fost extras ca metal încă din Antichitate (de dinainte de 1000 î.Hr.) de către metalurgiștii indieni, dar natura adevărată a acestui metal nu era cunoscută în timpurile antic. A fost identificat ca fiind un metal de către metalurgistul Rasaratna Samuccaya în anul 800 și de către alchimistul Paracelsus în 1526. Izolat prima dată de către Andreas Sigismund Marggraf în 1746.
1871., ruski kemičar Dmitrij Mendeljejev predvidio je postojanje elementa galija i nazvao ga eka-aluminij. Galij je spektroskopski otkrio francuski kemičar Paul Emile Lecoq de Boisbaudran 1875. godine po njegovom karakterističnom spektru pri ispitivanju uzorka sfalerita. Kasnije te godine, Lecoq je dobio slobodni metal elektrolizom njegova hidroksida u otopini kalijeva hidroksida.
No translations found
1869., Dmitrij Mendeljejev predvidio je njegovo postojanje i neka njegova svojstva na osnovi njegova položaja u periodnom sustavu i nazvao je element eka-silicij. 1886., Clemens Winkler pronašao je novi element uz srebro i sumpor, u rijetkom mineralu zvanom argirodit. Prve slitine silicija i germanija dobivene su 1955.
No translations found

Periodic Table invites you to become a translator to help them translate their Element Details project.

Sign up for free or login to start contributing.